Petak, Septembar 09, 2011
Dajte mi Oskara
Eto, od rođenja sam znala da sam po nečemu posebna. Prilično vremena je trebalo da prođe kako bih otkrila svoje talente i predispozicije i da se otrgnem od nametnutih pragmatičnih roditeljskih. Okarakterisana od njih kao ispala iz neke bajke i sklona „teškoj“ filozofiji, bez nade da se uozbilji, šta god to značilo, terala sam svoje. Svi samootkrivenii talenti su se slivali u istu reku-umetnost. Praktičnu aktivnost pratilo je podrobno teorijsko potkivanje znanjima od praistorije do savremenog doba iz oblasti likovne umetnosti, književnosti, etike, estetike, filozofije, istorije, muzičke kulture...
U tom intelektualnom i kreativnom okviru kretala sam se sa manje ili više uspeha, ali tek sam nedavno shvatila da sam konstantno dobra u jednom umetničkom izrazu, glumi. Ona je nenametljivo kročila u moj život od najranijih dana, a da sam toga tek sada svesna. Dok sam se okrenula već sam tumačila najrazličitije uloge. Prvo sam se okušala u ulozi dobrog, vaspitanog deteta, potom, kako sam rasla, našla sam se u ulozi nesnosnog adolscenta i buntovnika. Najteže je bilo proći kroz ulogu neshvaćenog pojedinca koji pati zbog osude mediokriteta. Da, ta uloga stranca ili bolje vanzemaljca u svom gradu/svetu je bila jedan od najvećih izazova. Osnažena prethodnim iskustvima upustila sam se u ulogu studenta revolucionara, hipika i sanjara. Paralelno su se tumačile uloge smerne i verne devojke, patetične paćenice, bludnice, ljubavnice. Sa zrelošću su stigle i odgovarajuće uloge. Nizale su se role zaposlene, samostalne, udate i ostvarene žene sa svim poteškoćama koje prate jedno mlado i uspešno biće.
Sada je naišao period kada konačno mogu da odahnem i kažem da sam sve uloge dobro odigrala i da sam spremna za jednu potpuno novu i meni nepoznatu, ulogu majke.
To je najlepša i najvažnija uloga. Pogledaj na blogu Suncice kako je to lepo!
Дивно, са срећом , само да знаш ту се једино не глуми.